morska osa

10.05.2012., četvrtak

MUŠKARAC DOBRE VOLJE

Ovo nije tekst o običnom muškarcu, nego o onome koji probija led, ženskost, ledenu kraljicu koja je uvijek usidrena santa, kako tradicijom, tako i okolinom.
Dotični nikada nije mogao ne prepoznati lijek ili alkemiju otopine, neovisno o svojstvu družice, prijateljice, sestre, majke, ljubavnice.
One su lajtmotiv njegovog prvog i posljednjeg daha, duh kojim diše izvanjski svijet u pleća na kojima ga nosi. Po tomu je osobit, osoben i osobenjak sa sva tri amaneta koje čuvaju te riječi. Dijalektika je sveto trojstvo, dobro zna. To je prva lekcija volje.
On ne nudi mogućnost mane na koju bi se sigurno oslonili, a ne nudi ni nesporazum obrane. Zapaža gradski nesklad, provincijalni ga budi. Staro prokušano pravilo bunila koji plijeni. Muškarac dobre volje uvijek raspolaže temom, početkom i u konačnici sretnim završetkom. On je radosna grčka tragedija. Subverzivna smrt i uginuće svakog uganuća i ujeda stvarnosti. Melankolik koji ubojitim formama razumijevanja ponosno nosi svoju masku i njome se diči oponašajući miša ispred krda divljih feromona tigrica. Zakoni žita su i zakoni divljači. Kada maska postane banalna, posredstvom njegove iskrenosti, prestaje važiti i više ne postoji, čime otpočne ponovno vrednovanje njegova djela. Djela jer muškarca dobre volje ne možemo nazvati likom. Fizički možemo reći da je rasan kao konj, iako vas isprva odmjerava čoškastim rečenicama tražeći ugao za najblistaviju perspektivu. Perspektivu iz koje se divite sebi. I u tome je sva ljepota. Ili barem njezina jezgra. Vrlo jednostavna, naglašavam. Njegov ključ nije naša slabost, naprotiv. On je zalog oblika i mutna pojavnost budućnosti. Iako odjekuje jasnoćom, to nam je već jasno. Muškarac dobre volje je kruh i vino. Krv i pravo na nevinost predavanja. Razapne da bi sakupio sve atome koje sabire postupno, smišljeno, istovremeno improvizirajući vaše tijelo podajući umu najsuptilniju zagonetku među aksiomima svih odnosa. A tijelo je priznanje. I zaslužuje pijetet. Kao i on koji ga slavi, katkad i ponižavajući. Naravno, vonja po moru jer je djelić oceana u nama. Nikada ne luta, ali vječito obilazi počivališta da bi probudio oči. Zato se naužije umornih očiju natakajući u njih fluid svog vidovitog i vidajućeg. Postane inspirativni kolektivitet astralne urote koja gradi naše silne interpretacije pitanja zašto ne biti. Biti zbog muškarca dobre volje jedini je suvisli odgovor. Čovjek bi pomislio, kakve li komleksne ličnosti! Primjerice zbog latinskog nakita u govoru. A on je doslovan kao što porođaj žene ne poznaje antinomija u prijevodu. Neki i neke se ljute, bijesne, otimaju i protestiraju. Muškarac dobre volje je optičar nijansi što navlačimo, ne bi li naišli na njega koji svlači nametnute kanone naličja iza kojih su skrivena sva lica dobre volje. Sve naše dobre volje. On je varka koju si nudimo u ime iste te putenosti od koje se razmnažaju svjetovi, zvijezde i čovjek. On je civilizacijska kontola korote prirode, dočim je i priroda sama. U njemu ne čuči šansona. Više je nalik lavi kojoj se divimo bez obzira na razorne posljedice. Nije pjesnik, nije intelektualac, nije radnik, ali nije ni mit.
U minijaturi bi bio falusnog oblika, ali time bi ga pojednostavili mimo njegove jednostavnosti, pa ukinuli aktivnost životnih gibanja. A to nije malo i nije benigno.
On kaže: Bog je voajer! A ja njegov pas. Pomislite da ste sjena, a potom vas okalemi u zlato svojih beskonačnih perspektiva koje odlučuju. Kada bih rekla da je muškarac dobre volje nada, ne bi daleko odmakla. A ako bih to porekla, porekla bih smisao jednog tako uzvišenog bića koje se igra i zbog umješnosti te igre izdiže nas ponad kolektivnog poštenja koje blagosilja i priređuje mu blagotvorna slavlja. Rastrojen, razgažen, razdanjen u zoru stoji pred vratima. A po staroj uzreci sudbina sreće kuca samo jednom i nikad više. Pretpostavljate, muškarac dobre volje ne kuca. I pitam se: Da li je muškarac dobre volje isti kao žena dobre volje? Ili se ona čini isuviše nametljivom.
- 18:04 - Komentari (14) - Isprintaj - #

25.03.2012., nedjelja

Proljetni trokut

Postoje dvije opcije;
Ili ti to trošiš,
ili to troši tebe,
ali ako to troši tebe,
ti ne postojiš,
jer to ne postoji,
i čemu se onda divim?
- 10:31 - Komentari (15) - Isprintaj - #

13.03.2012., utorak

Ostani budan kao dan

Dok je razodjeven šuti i želi mirno živjeti.
Nikad me ne čita oprezno.
To bi ubilo bliskost koju darujem.
Zato mi pričinja veliko zadovoljstvo promatrati plavu kišu
dok subotom gleda u tijelo na barskoj stolici.
Tako njegovo stopalo u dubokoj glini
zrcali iskustvo putokaza.
Tihi krvotok raketa.
One su pripadanje tami.
Kadar izvan horizonta
dok mu nagom šapćem:
Ostani budan kao dan.
- 21:07 - Komentari (9) - Isprintaj - #

12.03.2012., ponedjeljak

Golden age

Pješčane puške na tvojim uzbibanim marelicama.
- rekao si.
Dan si obojila vrlinom,
a nepokošene noći zalila tajnim mostovima.
- Neću te voljeti ako uzmakneš samo da bi ostao zapamćen.
Koralje u plamen,
plamen u plimu,
plimu u izvor
i izvor u korito.
Pod svodom od vode
ogradila sam tvoju ranu.
Na platnu duge
nek se rumeni u cvijetu
i neka kliče dok te ne preplavi ganuće.
I čuti ćeš zvonike, i koračnice
i vidjeti sve svoje još nepregažene staze.
Odgonetnula sam ti šifru za sreću,
ali prije toga
da usidreno srce oslobodim uzda,
s odore sam ti svukla zakletvu.
- 14:53 - Komentari (6) - Isprintaj - #

05.01.2012., četvrtak

DVA PUTNIKA I JEDNA DOMAĆICA

Pitao me zašto se češljam naopako
kako to rade prijateljice.
I zašto moji podočnjaci imaju oblik kičme.

Ako mu kažem da je najbolji dio buta na drugom kraju stola,
a da sam kosti ozvijezdila,
bi li povjerovao?

Ako mu kažem da podnosim glad
koliko on vjeruje u nju,
da li bi suvišni komad jabuke sakrio?

Pitao me zašto ne odgodim pitanja emocija do boljih vremena,
koliko bi vjerodostojna bila moja metafora
u kojoj je vrijeme stvoreno da mi bude izazov.

Apstraktni odmor između dva putnika i jedne domaćice.


- 00:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

16.11.2011., srijeda

SAN JUTRA



Zatim te vodim u suglasja Save.
Luč vode odapne iz grudiju plamteću tišinu
kišnog pokrivača.

Dok predeš žito ramena,
plačna ptica daruje nam rosu.
Na otoku nježnosti san jutra. Jednostavni vid gole kože.
Dovršena staza za ljubavnike.

Uzdah neki, prisiljen da odgovori;
Kad te stisnem slomim bedeme
kojima si okovala moje ime.

Potpisali smo miris,
ljepotu povjerenja,
nečujne maćuhice koje te grle.
- 19:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.11.2011., srijeda

ATRIJ ZA MARINU


Drevna svjetlost


U njenom čednom trbuhu
jeka udisaja,
oklop kiše
na kaotičnom forumu prošlosti.

Punašna prtljaga gospodične M.
pregrada je obrva ruže,
da kolone ljubavnika
ne nasrnu mrtvoj pjeni ususret.

Drevna svjetlost maslačka
odjeva se mudrošću brodolomaca.
Nada pritom ima oblik zvona
i zato naga daje nužnosti dva smisla.












Nesanica svile

Voljela bih hodati po zapaljenom proplanku,
jedući obrok zelenih polja.
Slegnula je ramenima: Večer je takva besmislica!

U evanđelju je skriven
kratak vijek visina.
- Zato hoću da modra mreža plamti!
Zapovijedi mi krvoproliće oblačnih datuma.

U atriju je svilu množila
cvijećem koje pjeva,
grmljavinom koja sviće
u krilo stasitog Dunava.











Dolazak kraljice

Egipatske plesačice pod žutim granjem
vjeruju u baklje.
Grimiz fortune, instrumentalne rečenice.

Naslov je brdo
s kojeg ću se spustiti do tvojih papučica.
Odigraj me olakšanjem,
prehlađenim brbljanjem,
košarama zakašnjelih uspomena.

Istakni oči.
Od njih podrhtavaju oprane plahte prvih stihova.
Tamnoputa Lolita u pamuku.
Kraljica koja dolazi.











Salon

Sumnjivo popodne. Miris bukovine.
Udaješ se?
Šalice su nevažne kćeri nosača.
Žubori čaj. Ozračje gladijatora.
- Salutirate mom struku?
- Vraćam se.
- Do zida?
- Do zida.
Ne bavim se truplom povijesti, ona reče.
Vaša uniforma ne pristaje mom licu.















Hodnik

U hodnicima slijedim predmete ljubavi.
Naprimjer, vaša maramica, šal, rukavice.
Pobožna zadovoljstva tijela.
A kako bi u hodniku dugu
pretvorili u primjer kulture?
Nego brojeći preostali ritam
posljednjih posjetitelja.
Možda, kišobran s cvjetnim uzorkom.
U zoru miss M. tek razodijeva kaput.
















Spavaća soba

-Tako mi je drago što si došla.
Jer je dosadno kao u knjizi izlaska.
Treba izdržati potopljene željeznice.
Igračke koje stoje u prahu.
Nepomične prste koje plivaju
prema obali.

- Pričajmo, iako odlutam u vatru, katkad.
Žalosna si kraljice?
- Ne ljubi moju prijestolnicu.
- A posvetu?
- Usnama ih uglazbi u razdvojenost.

Pomast rijeke, zvuk jesenjeg otrova
noću će zlato odnijeti u progonstvo.
- Pratiti će ga?
- Ako je sam, dvije vojske će se uvijek približavati starim mjestima.

Vrisni onda sada. Moram isklesati nakit tvoje želje.
Muško sam, zahvaljuješ mi bedrima naslijeđa.
Kao gola zmija ludila.
U biblioteci neovlaštenog prijevoda.



Podrum

Zabačeno prezime pohranjene misli.
Pisanje mokre ruke.
Majka, kao i uvijek, izgovara:
Oženjeni ne ljubi sa strane!
Pletenice naziru ljubavnike bez razloga.
Elegantna suza, nauljen potez nokta po kičmi.
Snubio te u podnožju.
Klicao pobjednički, uhvatio noge.
Marina, skini kaput!
















A imala si i jezero

Ljudi su te oborenih glava
dozivali prema Sjeveru.
Tužni mirisi cementa,
opomena stanovnicima čudesnih prizemlja.
Mađioničar vode stigao je
pred najveću poštu, čekao te.
Okupaj se, nespretno izbjegni dodir.
Prodavači novina će tvoje ime pridružiti književnicima.
Jer si nosila neprijateljsku svitu, smjelu slutnju uglova,
korak mimo ramena, Edith Piaf, ogrtač svile za usnama.
Pokušaj biti sveta,
vidik pustinje, njegovanje žetve,
blagoslov prvog jecaja
za sve mladiće koji sjeme daruju vodi.
- 00:13 - Komentari (7) - Isprintaj - #

27.10.2011., četvrtak

Ime mi je Da.

I hladnokrvno je moje Da.
Mislim na one koje su lijepe bez potrebe tijela.
Nadahnuće,
rasipanje vatre
kada kažem Da.
I nestanem u srcu povratka.
Kao vapaj puta koji čeka.
Kao pustinja bez početka.
Takav je moj Da.
Ničiji zavjet.
Ničija pjesma.
Ničiji blagoslov.
Ime mi je Da.


- 19:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

POSLJEDNJI LJUDI

Posljednji ljudi su ukrali željeznicu,
stajali nad kišom,
kratili vrijeme dnevnim novinama,
nadnevcima sretnih sati.
Gledali u ruže,
pisali poeziju bez metafore cvijeća.
Odali ih neigovoreni epitafi.
Podsjeti me zato da katkad treba zaplesati,
otškrinuti lastavicama gnijezda.
Posjesti u krilo sebe, se ranjenog.
- 19:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

BIJEG

Nemaš te, nema ljubav visoko.
Kratica za okruglo.
Eksperimentalni prozni okvir tvog lica, naprimjer.
Stigme otišlih upisuju vjetar u njega.
Otpuhani mogu dugo pričati.
Pitaj me kako sam otkrila
gdje je ljubav visoko,
gdje jaše Sunce nad Andaluzijom prvog bijega.
Brojimo se zato kao pokušaj.
Pa pokušaj.
- 19:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

08.10.2011., subota

To čudo nizašto

I opet me iz sna prene,
kočnice tramvaja,
užurbani leševi Zagreba
u hitnji prema svojim lešinarima.
Zastadoh na tren pred mutnim nebom oltara,
na trgu će šestica pokupiti moje kosti.
Vrati mi kožu i krv,
vrati mi moje lice,
da ne bude ovaj budan tren
To čudo nizašto.
On.
Zar je dvaneest godina prošlo.
To čudo nizašto.
Otkinem još jedan sloj s obraza.
I baš kad pomislim da ga još uvijek imam,
To čudo nizašto
šamar, šutnja, i prolazne skitnje u svjetlost dana.
Pa se vratim jastuku
jer moj je način od svih načina gori.
Ti, ja, to čudo nizašto.
- 15:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #

30.09.2011., petak

Da, baš tako

Dugačke, prugaste verzije ženskih nogu
puzaju po trgu.
Nijemi film na njihovim licima.
Lava oko izloga.
Nacionalni dug.
Voćni sok ispod dekoltea.
Valjda je zato teško misliti o politici.
Uskoro će zazimiti
i treba iskoristiti prostor svježe p........ .
- 14:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Uglavnom mi je dosadno

Ova jedna mi je rekla:
Kupila sam događaj!
U sjenci svog fetiša
crnac iz njena pogleda
reče:
Ti imaš svoje ime i svoj zavjet.
Valjda sam ugodna prijetnja podvijena repa.
.... pa i nema razloga da vam ne podilazim.
- rekoh.
Moćno lažem, još moćnije se ne bunim.
- 13:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

27.08.2011., subota

LJUBAV

Ljubav je žeđ korijenja,
razoružani mjesec u krijesnicama.
Kad širimo krila vode,
kad se utajimo poput odsjaja makadama,
kad kao hrčci zobljemo kutove krletke,
nesvjesni da je jedini svemir privida
onaj u kojem ne postojimo.
Lako bih te mogla obgrliti,
zarinuti ruke u grlić crnice.
Da nas ponovo rode
u zelenoj mahovini,
da se izliježemo i prvamo.
Ipak pomislim, nijedna bol nije dovoljne težine
da prevagne klackalicu radosti koju krijem
leptiricama poezije.
Zato sretna vam noćas noć
u pravilnosti kojima razmijenjujemo vrijeme za tijela.
- 21:37 - Komentari (9) - Isprintaj - #

25.08.2011., četvrtak

...

OBRAZ BEZ OŽILJKA

I tako topla igra traje.
Vođenje nepotrebnih bilješki,
usijanje i moj obraz bez ožiljka.

Disciplinirane oči i njihove mačete.
Mekana. A nije.
Koliko je zelenih šuma kušala, osušila i srušila.

Ranjeni hrast
koji miriše po moru
prezire spretno zapakiranim smrtima,
poput zrikavca
koji nas opominje
da je obala kojom se krećemo
zapečaćena strogim propisima.

Ponašam se,
iako bih najradije slinio po njenim grudima na ekranu.
Sve da bih pitao:
Koji to živi u tijelu ove žene?
- 00:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

19.08.2011., petak

PET MILIMETARA ŽIŽEKA

pet milimetara ti je kraći
trigger
a pepeljara puna.
pet milimetara ti je kraći
filadendron.
Zove se Reza. Ima tri sestre.
vladaš simbolima oba spola
misliš da si jak
na mah
pet milimetara od Žižeka
fajerlajter
srcolog očitava vjetar bezbrižne sućuti
jer pet inča
do zračne luke
mi je kraći
Dan Sveta Tri Kralja
uz pet milimetara Žižeka.
- 22:28 - Komentari (11) - Isprintaj - #

DAJ MI RUKE

Daj mi ruke
bez sile,
bez otimanja,
bez okretanja.
Daj mi ruke,
u krilo dlana polegni svoju tugu.
Dopusti da ljubim tišinu između nas
kao da čekam Isusa.
Plavetni lovac na duše
pustiti će nas iz mreža.
Tad, daj mi ruke,
bez sile,
bez otimanja,
bez okretanja.
Predugo smo na polutci samo čekali na riječ,
predugo smo u bezbrižnim zrcalima tražili znak,
predugo otpraćamo stopala pred pragom.
Zato, daj mi ruke,
da u izvoru sjena
pronađem ti lice.
Ti znaš da ću kleknuti bez crvenila.
Ti znaš da ću šutjeti bez uzmicanja.
I znaš da ću posljednju svjetlost izdahnuti kraj tvog obraza.
Daj mi ruke,
bez sile,
bez otimanja,
bez okretanja.
I pusti da žamor labudova
do tvoje ruke dopratim.
Pruži ih hrabro, sunconošo...
Pruži ih ne misleći
koliki uteg
stavljaš među moje dlanove.
- 15:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

25.07.2011., ponedjeljak

KOITUS DUŠA

Gostoljubiv je njegov govor.
Visoko čelo. Kiparski obredi žalovanja.
Zovem ga bebo.
Mokri pupkovinu semantike.
Smiješan je kad se ljuti.
Ne pristaje mu kao što žestokima ne stoje povišeni tonovi, niti upadljiva odjeća.
Uškopio se poezijom.
Dovoljno da bi mogao ljubiti moju dušu kad svane.


PROSCI

Za to malo galopirajućih glasova koji ištu tišinu. Prsi se.
U putenim tonovima bijelog. U gradovima buke.
Žene izvoze nokte na užadi gradskog prometa. Te ručice.
Sveudilj majčinske. Pa ih prosimo za zrno muzike.
Svjesne su. Kolutaju priče.
Pozovem ih na kavu. Glasne i dobroćutne.
I njihove tihe jezike, dva para kriomičnih prstiju.






- 00:37 - Komentari (26) - Isprintaj - #

15.06.2011., srijeda

Široka, žitna polja

Marx nije pisao o činjenici
da pametna žena i velike dojke
cicaju na malo sirovi kapital,
najveći resurs u svim elektroničkim oblicima 21. st.
Zato se više i ne bojim za sebe
kao nekad dok sam čitala,
misleći da su likovi iz literature stvarniji od stvarnosti.
Sada kad mi jasno da su muda ženskog roda
perspektiva je daleko širokogrudnija.
- 22:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

GO JACO, GO

** Jako dobro dupe

Nadareni muškarci su najčešće licencirani,
a žene nerijetko one za čijim dupetom uzdišemo
s kraja tridesete dekade
kao za svojom družicama u prvim danima.

Tko bi rekao za tu malu!- veli jedan u birtiji,
počeše se po desnoj obrvi,
srkne gutljaj i nestane u dupetu osamnaestogodišnje zelene vile
za koju mišljaše da je ravnih obraza kao Slavonija.


- 22:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

14.06.2011., utorak

***

SESTRO, BRATE,

majko!
Dani Boga
na mjestu oguljenih koljena.
- 15:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.06.2011., ponedjeljak

***

MORA DA POSTOJE NEKI DRUGI ŽIVOTI

Mora da postoje neki drugi životi,
neke duge pruge, nepoznate.
Mora da postoje.. da se sreću ruke,
da ruke rastu, da se sastaju.
Mora da usne govore neke druge riječi,
e da smo pametniji, pa ih možemo reći..

Pjesma mora poginuti po stotinu puta,
vatra mora ugasnuti za žar rijetkih svijeća,
i ptice što gaze oblake, a takvih ptica ima,
nisu jedine tvoje oko zaslijepile.
Pa nek otplove vaše zajedničke suze samo sa tvojih vjeđa,
jer ipak, mora da postoje neki drugi životi,
dok se Medardo vraća kući srca i ne zastajkuje.
- 06:41 - Komentari (7) - Isprintaj - #

07.06.2011., utorak

...

PONEKED NI JA NE ZNAM ŠTA OVO SVE ZNAČI.

PRIPISALA SAM TI STOTINE OSOBINA,

PA SE ONDA IGRAM U NJIMA,

KAO DIJETE U KULI OD PIJESKA.


PRILIJEPILA SAM TI MNOGA SVOJA IZMIŠLJENA LICA,

I ŽIVIO SI U SVIM GRADOVIMA KOJIH NIKAD NIJE BILO NA TVOJOJ ADRESI.

IPAK, MAĐIONIČARI SA SRUŠENIH ZIDINA

ZNAJU DA JE KRAJ PREDSTAVE,

I KAD SU PUBLICI JOŠ UVIJEK ZLATNE OČI OD ČEKANJA.

8. 8. 2007.
- 08:41 - Komentari (16) - Isprintaj - #

STOTINU JE PUTA GORI

MAHNI PTICO,
JAVI KOLIKO OČIJU IMA JUTROS NA LEĐIMA PLAVIH RIBA,
I GDJE JE TO SUNCE KOJEG DUGO VEĆ NEMA,
KAO NI PRIJATELJA.

SVE SU IGRE NA SREĆU VARALE,
I SVI TEBI VAŽNI LJUDI I ONI KOJI SU TE VOLJELI.
SVE JE TO NAČIN OD TVOGA NI MALO BOLJI,

STOTINU JE PUTA GORI.

MAHNI MI JEDNOM, ILI DVAPUT.
JAVI
DOBRE VIJESTI,
JAVI
DA NE ČEKAŠ KAO JA,
DA NISMO NIKAD BILI DVOJNICI.
I BIT ĆE MI LAKŠE,
JER MOJ NAČIN NIJE OD TVOG NI MALO BOLJI,

STOTINU JE PUTA GORI.

9. 8. 2007.
- 08:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.06.2011., četvrtak

Gle, onaj koji pada

Gle, onaj koji pada.
Misliš da si ti,
a nisi jer ne možeš
biti manji od malih.
I kad si sitan kao zrno proviđenja si.
Jer gle, onaj koji pada
raste kad ga ne gledaš.
I to nisi ti,
u nijednoj varijanti,
niti u jednoj nijansi svog takozvanog pada.
I gle sebe kad gledam,
i gle oni koji gledaju,
i gle mi u svijetu nas
koji pada.
A svi tek meteori sa milimetar sjaja u oku
koji se gasi kad pomisliš
da je ijedan na ovom planetu
onaj koji pada.
- 16:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

08.05.2011., nedjelja

***

PROLAZAK

Kad odustaneš od poraza, okusiti ćeš vrijeme.
Polegnuto međ suhozid, oglodano toplim mandolinama valova.
Osmišljeno razumijevanjem.
I onda kad propupaš pijeskom, i kad ti oči budu modre kao svijećnjak Crvenog mora,
produbljene izgorjelim platnom,
kušaj slatki pjev prolaska.
Nadru li kanibali iz grudiju, rani ih runom pjesme.


ONAJ KOJI ĆE OSLOBODITI RADNJU DUŽINE

Zvonik se pretvori u mulj.
Slavuj se pitom smjesti u kolijevku.
Odroni se Sveta knjiga od prsta.
Ispruženi kontinent.
I panorama postaje dosadna za čitanje.
- 20:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.05.2011., utorak

Nisu to samo oči

To je luna,
razigrana i sama.
Sutradan izigrana.

Pišem jednostavno.
Kao što se prijatelji vežu konopcima nepoznatih geografskih širina.

Nisu to samo oči.
Nisi moje zrcalo.
Ni manje, ni više od zakletve koja piše
iz pehara,
vjedra,
koštice,
putokaza,
nadstrešnice,
i bijega srne, a i vjeverice;

I ti to znaš!
- 12:07 - Komentari (6) - Isprintaj - #

San

Ako ikada dođeš,
ne pričaj o sebi.
Previše je toga što već napamet znam
da bih ispočetka slušala.
I ako ikada dođeš,
ne daj mi
da pričam o sebi.
Jer previše je toga što već znaš.
I što bi mogao opet podnijeti.
Neka tajni fluid bude tišina
u kojoj smo se utoplili, utopili bezbroj puta.

I neka ti svaka druga bude manje lijepa
od one koju živ ne umiješ sanjati.
Iako je san nektar buđenja.

- 11:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Kao ni ti

Pažljiv si
dok je strpljenje javno.
Mjerljiv koliko možemo bez znamenki.

Vraćaš se kad nema povratka na staro.
Novo oduzimaš svom bolu.
Čekam te. Jer moje čekanje je pandan tom vraćanju.

Odustajem baš u onom trenu kad je odustajanje bespovratno.
I plaćam ceh, ne znajući za koga.
Kao ni ti.



- 10:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Magla

U magli ti ostavljam vrijeme
da te nauči
ono što ne mogu naučiti.

Načine na koji ne postojimo
bez postojanja.

Sjene kojima se ne klanjamo bez labudova.
Kotrljanje vratova bez pokrića.

Razloge zbog kojih gubimo dobiveno
na kocki, i bez lego- kockica.

Ljubav zbog koje nećemo odustati...
- ostati djeca velikih ljudi.

- 10:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>